Ekonomski i kulturni kapital kao odrednice učeničke percepcije pandemijskih poremećaja: obrazovno iskustvo i utjecaj pandemije COVID-19 na život učenika

Sažetak

Cilj rada je ispitati povezanost ekonomskog i kulturnog kapitala učenika završnih razreda srednjih škola s percepcijom neposrednih i dugoročnijih aspekata pandemijskog obrazovnog iskustva kao i s percepcijom utjecaja pandemije na život učenika. U radu se koristi teorija kulturne i socijalne reprodukcije (Bourdieu, 2011) koja omogućuje sagledavanje društvenih odrednica učeničke percepcije obrazovnog iskustva u doba pandemije te utjecaja pandemije na život učenika. Provedene analize temelje se na podacima prikupljenim u razdoblju od svibnja do lipnja 2021. na nacionalno reprezentativnom uzorku učenika završnih razreda 80 srednjih škola (N = 8631) u Hrvatskoj. Za analizu učinka ekonomskog i kulturnog kapitala na namjeru studiranja korištena je binarna logistička regresija. Za analizu učinka ekonomskog i kulturnog kapitala na očekivani uspjeh na kraju razreda, percepciju neposrednih aspekata pandemijskog obrazovnog iskustva, kao i na procjenu utjecaja pandemije COVID-19 na život učenika korištena je multipla regresijska analiza. Ista analiza primijenjena je i kod analize učinka pandemijskog obrazovnog iskustva za procjenu utjecaja pandemije na život učenika. Rezultati pokazuju da i u pandemijskim uvjetima učenici višeg ekonomskog i kulturnog kapitala očekuju viši uspjeh na kraju razreda, kao i da vjerojatnije namjeravaju nastaviti svoje obrazovanje na tercijarnoj razini od učenika s nižim razinama ekonomskog i kulturnog kapitala. Analizom istog prediktorskog modela utvrđeno je da učenici višeg ekonomskog i kulturnog kapitala negativnije percipiraju posljedice pandemije na nastavu i rad u školi, kao i opće posljedice pandemije na njihov život od učenika manjeg ekonomskog i kulturnog kapitala. Nadalje, dobiveni nalazi ukazuju da postoji pozitivna veza između percepcije neposrednih aspekata pandemijskog obrazovnog iskustva i učeničke percepcije učinka pandemije na njihov život te da je ova veza razmjerno češća među učenicima višeg kulturnog kapitala. U radu se razmatraju moguća objašnjenja dobivenih nalaza, pri čemu se navodi važnost školske prilagodbe za očuvanje obrazovne, a time i dugoročnije životne perspektive učenika tijekom pandemije. Iako se povezanost ekonomskog i kulturnog kapitala s percepcijom pandemijskih poremećaja u nekim aspektima pokazala kao parcijalna i nekonzistentna (posebno s obzirom na učinak ekonomskog kapitala), predstavljeni nalazi podupiru njenu važnost za potpunije razumijevanje situacije u kojoj su se našle škole i učenici u vrijeme pandemije COVID-19.