Socijalno ulaganje u hrvatski sustav srednjeg strukovnog obrazovanja: kada (samo) novac nije dovoljan

Sažetak

Ovaj rad kreće od teze da srednje strukovno obrazovanje u hrvatskom kontekstu predstavlja područje socijalnih ulaganja sa značajnim neiskorištenim potencijalom, odnosno da otvara mogućnost značajnog »povrata« u vidu pozitivnih ekonomskih i socijalnih ishoda. Teza je potkrijepljena s tri kategorije argumenta: prvo, predstavljanjem zastarjelog institucionalnog ustroja srednjeg (strukovnog) obrazovanja koji opstaje od hrvatske neovisnosti, unatoč činjenici da ne proizvodi zadovoljavajuće društvene i ekonomske ishode; drugo, analizom međudjelovanja ključnih aktera u području srednjeg strukovnog obrazovanja koje rezultira stalnom »promjenom koja ništa ne mijenja«; i treće, analizom razvojnih ulaganja iz županijskih proračuna i sredstava Europskog socijalnog fonda koja ukazuje na visok stupanj diskontinuiteta i teritorijalne neujednačenosti. Temeljem ovih argumenata autor zaključuje kako socijalna ulaganja u srednje strukovno obrazovanje u Hrvatskoj trenutno ne doprinose na zadovoljavajući način niti jednoj od svojih temeljenih funkcija: i) poboljšanju kvalitete akumuliranog društvenog kapitala; ii) olakšavanju prijelaza iz svijeta obrazovanja u svijet rada, ali i u punopravno članstvo demokratskog društva; iii) smanjenju stupnja deprivacije ranjivih skupina uključenih u srednje strukovno obrazovanje. U završnom dijelu rada autor razmatra preduvjete za unaprjeđenje socijalnog ulaganja u hrvatski sustav srednjeg strukovnog obrazovanja.